Veliko zlo zvano mlijeko
Odlično predavanje o ovom velikom zlu održao je dr Walter Veith (Valter Fajt) i to predavanje prikazano je na ovom sajtu pod naslovom: „MLIJEKO KAO HRANA DA ILI NE“
Ovdje će detaljnije biti iznijeti dijelovi iz napisa o autoimunim bolestima vezanim za mlijeko.
Da li imaju kakve veze najteže poznate bolesti s onim što jedemo?
Naravno, jer antigeni koji zavaraju obranu tijela tako da napadne vlastite stanice mogu se nalaziti u hrani. Tijekom procesa probave, na primjer, neke bjelančevine provuku se u naš krvotok iz crijeva bez da su se potpuno razgradile na aminokiseline od kojih su sastavljene. Ostatke neprobavljenih bjelančevina naš imunološki sustav tretira kao strane napadače, što uzrokuje izradu kalupa za njihovo uništavanje i pokreće samouništavajući autoimuni proces.
Jedna od namirnica bogata stranim bjelančevinama sličnim bjelančevinama našeg tijela je mlijeko – najopasnija namirnica za naše zdravlje.
U slučaju DIJABETESA TIPA 1, imunološki sustav napada stanice gušterače odgovorne za stvaranje inzulina. Ta razorna, bolest pogađa djecu, donoseći mladim obiteljima bolno i teško iskustvo. Međutim, ono što većina ljudi ne zna jest da postoje jaki dokazi da je ta bolest povezana s prehranom i, preciznije, mliječnim proizvodima.
Sposobnost bjelančevina kravljeg mlijeka da pokrenu dijabetes tipa 1 i tipa 2 dobro je dokumentirana.
Moguće pokretanje ove bolesti ide ovako:
Beba nije dojena dovoljno dugo i hranjena je bjelančevinama kravljeg mlijeka, možda u formuli za dojenčad.
Mlijeko dolazi do tankog crijeva gdje se probavlja do svojih sastavnih aminokiselina. Kod neke se djece kravlje mlijeko ne probavi u potpunosti, pa mali lanci aminokiselina ili dijelovi izvornih bjelančevina ostaju u crijevu. Ti dijelovi nepotpuno probavljenih bjelančevina mogu se apsorbirati u krv. Imunološki sustav te dijelove prepoznaje kao strane napadače i kreće u njihovo uništavanje. Nažalost, neki od dijelova izgledaju potpuno jednako kao stanice gušterače koje su odgovorne za stvaranje inzulina. Imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja između dijelova bjelančevina kravljeg mlijeka i stanica gušterače, pa razara i jedne i druge, blokirajući time djetetovu sposobnost stvaranja inzulina. Beba postaje dijabetičar tipa 1.
Ovaj proces svodi se na jednu doista izvanrednu činjenicu: kravlje mlijeko može uzrokovati jednu od najrazornijih bolesti koje dijete mogu zadesiti. Iz očiglednih razloga ovo je danas jedno od najkontroverznijih pitanja u nutricionizmu.
Finski istraživači uzeli su uzorke krvi djece s dijabetesom tipa 1 u dobi od četiri do dvanaest godina i izmjerili razine antitijela koja su se formirala u krvi protiv nepotpuno probavljene bjelančevine kravljeg mlijeka zvane goveđi serum albumin (BSA). Znanstvenici su otkrili nešto zaista izvanredno. Od 1420 djece s dijabetesom kojima je mjerena razina antitijela, baš sva djeca imala su razine antitijela više od 3,55. Od 790 djece bez dijabetesa, baš sva su imala razine antitijela niže od 3,55. Nije bilo apsolutno nikakvog preklapanja između razina antitijela zdrave djece i one s dijabetesom. Sva djeca dijabetičari imala su razine antitijela na kravlje mlijeko više od onih kod sve djece bez dijabetesa. To implicira dvije stvari: djeca s više antitijela konzumirala su više kravljeg mlijeka, i drugo, povišena antitijela mogu uzrokovati dijabetes tipa 1. Bebe ili vrlo mala djeca određenog genetskog naslijeđa, koja su prerano s dojenja prešla na kravlje mlijeko i koja su se možda zarazila virusom koji može narušiti imunološki sustav crijeva, vjerojatno će imati visok rizik za dijabetes tipa 1.
Konzumiranje kravljeg mlijeka kod djece u dobi do četrnaest godina u dvanaest zemalja pokazuje gotovo savršenu korelaciju s dijabetesom tipa 1. Što je veća potrošnja kravljeg mlijeka, veća je učestalost dijabetesa tipa 1. U Finskoj je dijabetes tipa 1 trideset šest puta češći nego u Japanu, što je još jedna korelacija između konzumacije kravljeg mlijeka i dijabeta tip 1. U Finskoj se konzumiraju velike količine proizvoda od kravljeg mlijeka, dok ih se u Japanu konzumira vrlo vrlo malo.
Kad je riječ o MULTIPLI SKLEROZI, Još jednom se čini da kravlje mlijeko ima važnu ulogu. Simptomi ove bolesti predstavljaju poremećaje živčanog sustava. Električni signali koji prenose poruke od i do središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždine) i oni izvan kroz periferni živčani sustav do ostatka tijela nisu dobro koordinirani i kontrolirani. To je zato što izolacijski omotač ili oblogu živčanih vlakana, mijelin, uništava autoimuna reakcija.
Postoji golema razlika u učestalosti MS-a s povećanjem udaljenosti od ekvatora: MS je preko 100 puta češći na krajnjem sjeveru nego na ekvatoru, te sedam puta češći u južnoj Australiji (bližoj Južnom polu) nego u sjevernoj Australiji. Ovakva raspoređenost vrlo je slična rasporedu drugih autoimunih bolesti, uključujući dijabetes tipa 1 i reumatoidni artritis. Utvrđeno je da su područja u unutrašnjosti Norveške, gdje se konzumiralo više mliječnih proizvoda, imala više stope MS-a od priobalnih područja u kojima se konzumira riba. Sve nove studije pokazuju da je konzumiranje kravljeg mlijeka snažno povezano s MS-om i kad se uspoređuju različite zemlje i kad se uspoređuju države unutar SAD-a. Slika koju su objavili francuski istraživači, uspoređuje potrošnju kravljeg mlijeka s MS-om na dvadeset i šest populacija u dvadeset i četiri zemlje. U jednoj od opsežnijih studija utvrđeno je da je kravlje mlijeko jednako dobar predictor MS-a kao i geografska širina (tj. sunčeva svjetlost).
Uključujući u razmatranje i manjak sunčanih dana, odnosno mogućnost sintetiziranja vitamina D, valja razmisliti i o mehanizmu djelovanja vitamina D gdje se pokazalo da u svim slučajevima sprječava eksperimentalan razvoj svake od tih bolesti.
Da bi Vitamin D bio djelotvoran mora se u bubrezima stvoriti njegov aktivni oblik kalcitriol, koji pomaže u suzbijanju razvoja autoimunih bolesti. Taj presudni aktivacijski korak može biti inhibiran namirnicama bogatim kalcijem i životinjskim bjelančevinama koje stvaraju kiselinu poput kravljeg mlijeka.
Poznavajući uvjerljivost dokaza protiv životinjskih namirnica, posebno kravljeg mlijeka, i za MS i za dijabetes tipa 1, te znajući koliko toga je zajedničko svim autoimunim bolestima, razumno je početi razmišljati o hrani i njenoj vezi s daleko širom skupinom autoimunih bolesti.
U studijama dr. Swanka provedenim u Norveškoj, MS je bio manje čest u blizini obalnih područja zemlje gdje je potrošnja ribe veća.
Tako je stvorena pretpostavka da bi omega-3 masti, prisutne u ribi, mogle imati zaštitni učinak. Međutim, ono što se gotovo nikada ne spominje je da je potrošnja mliječnih proizvoda (i zasićenih masti) bila mnogo niža u područjima gdje se jede riba.
To bi moglo ukazati da su ponovo pobrkani pojmovi uzroka i posljedice kako bi farmaceutska industrija ponovo ponudila nešto što nema veze sa uzrokom i liječenjem u svrhu “riješavanja problema”. Ponovo se ljude dovodi u zabludu da zdravstvene problem mogu riješiti UZIMANJEM umjesto ODRICANJEM. U ovom slučaju se to odnosi na uzimanje omega-3 masnih kiselina umjesto odricanja od zasičenih masti kao što je mlijeko drugih životinja, posebice kravljeg koje je najviše u upotrebi.
Vrijeme je da žrtvujemo naše svete krave. Razum mora pobijediti.