MgCl heksahidrat

Magnezijev klorid heksahidrat

“Magnezij je upravo čudotvoran mineral po svom iscjeljujućem učinku na širok raspon bolesti, kao i po svojoj sposobnosti da podmladi ostarjelo tijelo”.

Ova izjava umirovljenog biokemičara i nutricionista Waltera Lasta u kojoj je sažeo ključnu važnost magnezija za naše zdravlje nije pretjerana. Znamo da je neophodan za mnoge enzimske reakcije, posebno kod proizvodnje stanične energije, za zdravlje mozga i živčanog sustava, a takođe i za zdrave zube i kosti. Međutim, iznenađuje da je u obliku klorida također impresivan borac protiv infekcija.

Uzimanje magnezija ne izaziva ovisnost, to nije kemijski proizvod, već je prirodna tvar i može se uzimati, bez opasnosti, istodobno sa drugim lijekovima.

Magnezij je neophodan životni element bilo da su u pitanju životinje ili biljke. Kod biljaka klorofil je okupljen oko atoma magnezija dok je kod životinja to ključna komponenta svake stanice, kostiju, tkiva i bilo kojeg fiziološkog procesa kojeg možete da se sjetite. Sam Život ljubomorno pakuje magnezij u stanice, tretirajući “svaku kap” kao dragocjenost.

 

ZAŠTO MAGNEZIJ BAŠ U OBLIKU KLORIDA HEKSAHIDRATA

U ljekarnama se magnezij uglavno prodaje u tabletama kao magnezijev oksid. Da bi ga organizam apsorbovao, mora u klorovodičnoj kiselini u želucu prijeći u magnezijev klorid jer ga samo u obliku klorida organizam može apsorbovati. Ujedno, jedino u obliku klorida može se unositi preko kože (transdermalni unos) kao tzv. “Magnezijevo Ulje”i tako omogućiti unos čak i u slučajevima bubrežne insuficijencije kad se isključuje oralni unos.

Proces podmlađivanja možemo uvelike ubrzati ako povećamo cirkulaciju kroz stalno zgrčene mišiće korištenjem magnezijevog ulja (nije ulje i nije masno već se tako naziva jer je klizavo pod rukom) uz dubinsku masažu tkiva ili jednostavnim čestim trljanjem, ili polaganjem vrućih obloga. Međutim, potrebna je određena opreznost s jako osjetljivom kožom jer, magnezijevo ulje može na kratko izazivati osećaj žarenja i golicanja. U tom slučaju, najbolje je razrijediti ga do prihvatljive razmjere. Ako se utrljava u prilično razrijeđenom stanju, može potpuno da se upije u kožu ali, u koncentriranom obliku može ostati ljepljiv i možda je potrebno isprati ga vodom nakon nekog vremena (dva do tri sata). Međutim, kod mnogih stanja kao što je artritis i drugih oblika ukočenosti i bolova, dobro je staviti natopljene obloge na zahvaćeno područje, odnosno, nanijeti deblji sloj i pokriti (uviti) preko noći.

To je detaljno opisano u knjizi “Transdermalna terapija magnezijem” Marka Sircusa. “Otopina magnezij klorida, ne samo što je bezopasna za tkivo nego također izvrsno djeluje na leukocitozu te je savršena za spoljašnje tretiranje rana.”

MAGNEZIJ ZA PODMLAĐIVANJE

Kalcij i magnezij imaju suprotno djelovanje na strukturu našeg tijela. Uopćeno, što je struktura našeg tijela mekša, to nam je potrebniji kalcij,  što je krutija i nefleksibilnija, treba nam manje kalcija i više magnezija.

Magnezij može da liječi degenerativno kalcificiranje naše tjelesne strukture povezane sa starenjem i, uz to, pomoći nam da se podmladimo. Walter Last, Magnezij zove “MINERAL ZA PODMLAĐIVANJE“.

Mlade žene, djeca i, iznad svega, bebe imaju mekane tjelesne strukture i glatku kožu, s niskim razinama kalcija i visokim razinama magnezija u njihovim organima i mekim tkivima. Njima je općenito potreban visok unos kalcija. To je biokemija mladosti. Starenjem, postajemo sve manje i manje fleksibilni, što je najizraženije kod starijih muškaraca i žena u postmenopauzi.

Jedan ginekolog, izvjestio je da su jajnici među prvim organima koji počnu kalcificirati, što vodi do predmenstrualne napetosti. Kad je svojim pacijenticama davao visoke doze magnezija, njihov PMS je nestao i one su se osjećale i izgledale mnogo mlađe. Većina tih žena je rekla da su izgubile na težini, imale su više energije, osjećale se manje depresivno i opet su uživale u seksu mnogo više nego ranije. Kod muškaraca, magnezij je jednako blagotvoran za probleme povezane s povećanom prostatom. Simptomi se obično poprave nakon razdoblja uzimanja dodatnog magnezij klorida.

Arterije otvrdnjavaju i uzrokuju arterosklerozu; koštani sustav kalcificira i uzrokuje krutost, uz okoštavanje kičmenog stuba i zglobova; bubrezi, žlijezde i drugi organi sve više  kalcificiraju i otvrdnjavaju, uz stvaranje kamenaca. Kalcificiranje u očima uzrokuje katarakte, pa čak i koža postaje tvrđa, gruba, naborana.

Na taj način, kalcij je u istom timu s Kisikom i slobodnim radikalima, dok magnezij radi zajedno s vodikom i antioksidantima na održanju tjelesne strukture mekanom.

Jedan od najjačih antioksidanata je, svakako, vitamin C u obliku NATRIJ ASKORBATA, odnosno njegovom LIPOSOMALNOM obliku.

UKRATKO: Proces podmlađivanja možemo uvelike ubrzati korištenjem Magnezijevog ulja, čime povećamo cirkulaciju kroz stalno zgrčene mišiće uz dubinsku masažu tkiva ili jednostavno, čestim trljanjem. Pomaže i korištenje vrućih obloga. Unošenjem većih količina Natrij askorbata u prahu, regulirati ćemo stolicu i time omogućiti olakšano pražnjenje crijeva. Tome će mnogo pomoći i redovno unošenje sirovog voća i povrća – bogatog vlaknima.

MAGNEZIJEVO ULJE za TRANSDERMALNU UPOTREBU

(nije doista ulje već je klizav i daje takav osjećaj kad se utrljava u kožu)

Otopina se priprema tako da odnos Magnezij klorida i vode bude 1 : 1. Na primjer, u 1 dl kipuće vode (skinute sa vatre) sipa se 100 grama Magnezij klorida heksahidrata (pola pakovanja) i promiješa se da se potpuno otopi. Kad se ohladi, sipa se u priloženu bocu s rasprskivačem  i slobodno prska po tijelu. Može lagano da se utrlja u kožu kako bi apsorpcija bila bolja i brža, pod uslovom da koža nije previše osjetljiva . Ostavi se na tijelu dva, tri sata (još bolje preko noći) i potom se može isprati, što nije neophodno. Moguć osjećaj golicanja i topline po koži je normalan. Ako koža pocrveni i to crvenilo potraje duže od sat vremena, za slijedeće prskanje se napravi blaža otopina (sa manje Magnezij klorida) ili se ranije ispere. Može se prskati po cijelom tijelu ali posebna preporuka je da se naprska po stomaku i ispod pazuha jer tu postoji najviše receptora za apsorpciju.

Takođe je primjećeno da se bolje spava ako se prije spavanja naprska na ova dva mjesta (odnosno – tri, jer imamo dva pazuha). Za bolna mjesta, preporuka je da se naprave oblozi koji mogu da se drže preko noći.

ORALNA UPOTREBA

Za oralnu upotrebu dovoljno je staviti tridesetak grama – dve ravne jušne žlice, Magnezij klorida u jednu litru prokuvane (i ohlađene) ili destilirane vode (one za glačala) i to piti dva do tri puta dnevno u malim gutljajima – ukupni dnevni unos treba da je oko jedan decilitar ili dvije male šalica za kavu.

Kako god da se unosi magnezijev klorid, neki efekti se vide brzo a neki trenutno. U slučaju nesanice, najčešće je dovoljno popiti gutljaj ili dva pripremljenog za oralnu upotrebu i san će ubrzo doći. Njegovo antimikozno (protivgljivično) djelovanje očituje se u prestanku potrebe za dezodoransom i nestanku neugodnog mirisa stopala – gube se jaki tjelesni mirisi. Kroz mjesec ili dva oralne upotrebe najčešće prestaje potpuna potreba za farmakološkim pripravcima za povišen krvni tlak. U kratkom period čisti opstipaciju, a u sadejstvu sa Na askorbatom u prahu, održava redovna crijevna pražnjenja. Kroz nešto duži period upotrebe prestaje potreba za korištenjem antidepresiva… itd.

Kontraindikacije:

Oralnim unošenjem magnezij klorida može doći do prolaznog proljeva i tada se preporučuje da se pređe samo na transdermalnu upotrebu (preko kože). Oralnu upotrebu treba izbjegavati i kod problema sa insuficijencijom bubrega, problemima u probavnom traktu i kod srčanih aritmija.

Potrebno je shvatiti da ovo nisu medicinske preporuke već samo iskustvene i svaka upotreba je na vlastitu odgovornost. Na pojavu bilo kakve nepovoljne reakcije treba se obratiti svom liječniku.

MgCl i insulin

Magnezij je nužan kako u proizvodnji tako i u djelovanju inzulina

Magnezij je osnovni gradijent života i prisutan je u kompletnoj životnoj fiziologiji. Bez inzulina magnezij se ne može transportirati iz krvi u stanice gdje mu je, u stvari mjesto i gdje je najpotrebniji. Kad je dr Nadler stavio 16 pacijenata na dijetu osiromašenu magnezijem, pokazalo se da je njihov inzulin postao nedjelotvoran i nije uspijevao da šećer iz krvi prebacuje u stanice gdje ih je trebao sagorjeti ili sačuvati kao “gorivo”. Drugim riječima, postajali su manje osjetljivi na inzulin, odnosno, “Inzulin rezistentni” a, to je prvi korak na putu ka dijabetesu ili srčanim problemima.

Inzulin je “zajednički nazivnik” dok je glavna uloga u životu povjerena magneziju. Zadatak inzulina je da sprema višak nutritivnih izvora, što je razvijano kroz evoluciju, kako bi se sačuvali energenti za period kad ih ne bude dovoljno. Nije uloga inzulina samo reguliranje šećera u stanicama već takođe i magnezija, jedne od najvažnijih životnih tvari.

Inzulin igra glavnu ulogu u raspoređivanju i prihvatu magnezija ali, ako stanice postanu rezistentne na inzulin ili, ako organizam ne proizvodi dovoljno inzulina, nastaje problem raspoređivanja magnezija u stanice gdje inače pripada. Kad proizvodnja inzulina postane problematična, magnezij se povećano izlučuje kroz mokraću i to je osnova za bolest koja se naziva “Bolest gubitka magnezija”.

Važi i obrnuto – magnezij je izuzetno važan za djelovanje inzulina. Niska koncentracija magnezija u stanicama je direktno povezana sa inzulinskom rezistencijom i gubitkom tolerancije na glukozu, odnosno, sa smanjenim izlučivanjem inzulina. Magnezij i inzulin su nužni jedan drugome jer, bez dovoljno magnezija pankreas neće izlučivati dovoljno inzulina ili izlučeni inzulin neće biti dovoljno jak da kontrolira šećer u krvi.

Magnezij u stanicama pomaže da se mišići opuste ali, ako ne možemo apsorbirati magnezij zbog otpornosti stanica, tada ga gubimo, što uzrokuje stezanje krvnih žila i pad energije, odnosno, povećanje krvnog tlaka. Ovdje možemo razumjeti neposrednu povezanost između dijabetesa i srčanih problema sa nedostatkom magnezija i umanjenim djelovanjem inzulina.

U studiji sa Tajvana, pokazano je da je rizik umiranja od dijabetesa bio obrnuto proporcionalan nivou magnezija u vodi za piće. Inzulin regulira i nivo kolesterola. Postoji neposredna veza između nivoa kolesterola i nivoa inzulina.

Diabetes mellitus je direktno povezan sa nedostatkom magnezija koji, ujedno, doprinosi metaboličkim komplikacijama prouzročenim dijabetom uključujući probleme s mišičima i osteoporozu. Međustanični nedostatak magnezija neposredno je povezan sa smanjenom sposobnošću inzulina da poveća međustanično prisustvo magnezija za vrijeme inzulinske rezistencije ili nedostatka inzulina.

Inzulinska rezistencija i nedostatak magnezija stvaraju “začarani krug“. Magnezij je vitalni faktor uključen u enzime za metabolizam šećera, tako da sve što ograničava magnezij, ograničava kompletan metabolizam. Veza između Dijabetesa melitusa i nedostatka magnezija je vrlo dobro poznata. Sve veći broj svjedočenja ukazuje da magnezij igra vodeću ulogu u smanjenju kardiovaskularnih problema i da je direktno uključen u patogenezu samog dijabetesa. Međustanični enzim pod nazivom Tyrosine Kinase bez magnezija ne može omogućiti inzulinu da regulira šećer u krvi. U različitim studijama, pokazalo se da dnevna oralna upotreba magnezija podiže inzulinsku osjetljivost za 10 % i da smanjuje šećer u krvi za 37 %. Potpuno su razumljiva očekivanja da kombinirano unošenje magnezij klorida preko kože (transdermalno kao “Magnezijumovo ulje”) i oralno, doprinose mnogo boljim rezultatima nego konvencionalno unošenje magnezij oksida preko tableta.

Povećana Inzulinska osjetljivost postignuta unošenjem magnezij klorida može značajno reducirati nivo Triglicerida. Unošenje magnezij klorida takođe podiže nivo kvalitetnih lipoproteina velike gustine (HDL).

MAGNEZIJ I INZULIN SU JEDAN DRUGOM NUŽNI. Bez magnezija naš pankreas neće lučiti dovoljno inzulina ili taj inzulin neće biti dovoljno efikasan da kontrolira šećer u krvi. Inzulin je daleko važniji i ima mnogo više funkcija u organizmu nego je to većina u opće svjesna.

Pored šećera, regulira još mnogo toga: lipide, mišićnu masu, protein, kalcij i magnezij, nivo natrija, staničnu diobu, rast hormona, funkciju jetre, polne hormone: estrogen, progesteron, testosterone, holesterol, masno tkivo…

Nedostatak magnezija je direktno povezan s međustaničnim nivoom kalcija, koji može dovesti do otpornosti na inzulin. Sva istraživanja ukazuju na direktnu povezanost nedostatka magnezija i djelovanja inzulina.

Dr Ron Rosedale je rekao da svaki “iskorak” inzulina sa standarnog puta uzrokuje kardiovaskularne probleme – što je opet, direktno, povezano sa prisustvom Magnezija u organizmu.

MgCl i kancer

Zasićenje magnezijem uzrokuje ubrzani nestanak periostilnih tumora.

Poljak Aleksandrovic i ostali istraživači su pronašli da 46% pacijenata tretiranih u ICU centru za kancer imaju prisutan nedostatak magnezija. Zaključili su da je kod pacijenata, kritično bolesnih od kancera, taj nedostatak vrlo visok. Teško je u opće razmišljati da nedostatak magnezija može povećati rizik od kancera ali, kao što znamo da dehidracija ili gušenje može izazvati smrt, tako smo sigurni da nedostatak magnezija vodi direktno do kancera.

Morate uzeti u obzir da transport preko 300 enzima i iona zahtjeva magnezij i da njegova uloga u metabolizmu masnih kiselina i fosfolipida neposredno utječe na čvrstinu i stabilnost stanične membrane i da bilo kakvo slabljenje fiziologije stanice vodi do infekcije, kako okolnog tkiva tako i samog tumora. Ove infekcije postaju integralni dio raka. Nedostatak magnezija postaje neposredna prijetnja za zdravlje naših stanica. Bez dovoljne količine magnezija, naše stanice kalcificiraju i propadaju.

Smatra se da nedostatak magnezija uzrokuje kancerogenezu (nastanak kancera), posebno u slučaju solidnih tumora a da uzimanje velikih doza magnezija upravo to spriječava. Ne samo što je neophodan u preživljavanju naših stanica, već je magnezij izuzetan zaštitnik od teških metala i slobodnih radikala. Svojim prisustvom omogućuje sintezu glutationa, što je jedan od najpoznatijih neutralizatora žive. Bez tog rada na čišćenju, usljed nedostatka magnezija, stanice poćinju propadati i postaju stanično “smeće”, sakupljaći teške metale, što je onda odlično okruženje za privlačenje infekcija i aktiviranje kancera.

I jedna zanimljiva studija o utjecaju alkohola (alkoholnih pića) na pojavu i razvoj kancera dojke kod žena. Odavno su istraživači utvrdili da davanje magnezija u prehrani onih koji pate od njegovog nedostatka, kao što su alkoholičari, smanjuje rizik od pojave maligniteta. Sada su definitivno utvrdili da žene koje popiju jedno ili dva pića u toku dana, svejedno koje alkoholno piće, imaju 10% povećan rizik od kancera dojke. One koje popiju više od tri pića povećavaju taj rizik na 30%. Što više alkoholnih pića to se više spušta nivo magnezija u organizmu.

Alkohol je odujvek bio poznat kao nešto što uništava magnezij u organizmu i magnezij je bio jedan od prvih suplemenata koji se davao alkoholičarima za detoksikaciju i “skidanje” sa alkohola.

Istraživači iz “Škole za javno zdravlje”, Univerziteta u Minesoti su došli do zaključka da dijeta bogata magnezijem uveliko snižava pojavu kancera debelog crijeva. Prethodna studija iz Švedske je pokazivala da žene koje magnezij uzimaju u maksimalnim dnevnim dozama imaju 40% manji rizik da obole od kancera od onih koje uzimaju minimalne količine ovog minerala.

Čak i antikancerogeno djelovanje kalcija kod raka debelog crijeva, u stvari je povezano sa nivoima magnezija, pokazuju najnovije studije. Velike količine kalcija i magnezija zajedno, smanjuju rizik od raka ali, velike količine samo kalcija spriječavaju apsorpciju magnezija i povećavaju rizik od raka rektuma i debelog crijeva.

Nekoliko studija je pokazalo znatan porast kancera u regionima sa niskim nivoima magnezija u vodi ili zemljištu, a isto važi i za selen. U Egiptu, stopa kancera je na nivou od 10% u odnosu na Evropu ili Ameriku, a na selu gotovo da nit ne postoji. Glavna razlika je u ekstremno velikim dozama magnezija: 2,5 do 3 grama, koje to stanovništvo unosi u organizam, što je deset puta više od onoga što se unosi u zapadnim zemljama.

Ako sve ovo pogledamo, teško ćemo naći pacijenta oboljelog od raka sa magnezijem na približno normalnim nivoima na staničnom nivou, što drugim riječima znači da RAK U OPĆE NE POSTOJI U STANIČNOM OKRUŽENJU PUNOM MAGNEZIJA. Jednostavna medicinska logika ukazuje da bi organizam trebalo zasititi magnezijem, najbolje, transdermalnim uzimanjem (preko kože) što može jedino u obliku MAGNEZIJ KLORIDA HEKSAHIDRATA, jer time se u potpunosti izbjegavaju problemi moguće pojave proljeva ili mogućnost bubrežnih problema.

Magnezij unapređuje proizvodnju obrambenih supstanci u organizmu, kao što su antitijela i značajno podiže operabilnu aktivnost bijelih granulocitnih krvnih stanica (što je pokazao Delbert još 1915. sa magnezij kloridom heksahidratom) i doprinosi mnogim funkcijama koje osiguravaju stabilnost staničnog metabolizma. Zato bi valjalo razmišljati da se to iskoristi u primarnoj terapiji raka, ali medicinski establišment ne koristi magnezij niti u sekundarnoj terapiji, u stvari, ne koristi ga u opće već radije koriste zračnu i kemo terapiju koje još više snižavaju nivo magnezija. Ne nastojati organizam pacijenta zašititi magnezijem na staničnom nivou, može se smatrati izuzetnim nemarom, posebno kod pacijenata oboljelih od raka kada im je život u pitanju. Onkologa koji ignoriše nivo magnezija kod svog pacijenta može se uporediti sa liječnikom u Hitnoj koji ne preduzima reanimaciju kad pacijent prestane disati. Oni koji su prošli kemoterapiju imaju četiri puta više razloga obratiti pažnju na ovu priču o neophodnom zasičenju stanica magnezijem.

MAGNEZIJ KLORID JE PRVI I NAJVAŽNIJI DIO STRATEGIJE TRETIRANJA KANCERA

Najjednostavnije i najjasnije rečeno, naša preporuka je da se od prvog dana ulaska u protokol borbe protiv raka “praktično udavite” u uzimanju magnezij klorida preko kože (transdermalno uzimanje). Kada je rak u pitanju, ovo treba biti prvi ali, nikako i posljednji korak o kome treba razmišljati. Potrebno je tri do četiri mjeseca intenzive transdermalne terapije da magnezij stigne na stanični nivo na kome treba biti ali, već za nekoliko dana pacijent će osjetiti efekte ove spanosne terapije. Za mnoge ljude čije tijelo vapi za magnezijom, iskustvo nije mnogo drugačije od onog koje ima osoba koja izađe iz pustinje žedna do iznemoglosti. To je osnova života, upravo toliko neophodna i upravo toliko važna.

To je ona snaga magnezija koja vam može spasiti život u slučaju srčanog zastoja, koja može poništiti štetu nastalu srčanim udarom ako se primjeni na vrijeme, ista ona snaga koja može spasiti život nekome tko je obolio od raka. Sve što pacijent treba uraditi je da magnezij klorid sipa u kadu s vodom u kojoj će se okupati ili da ga direktno nanese (naprska) na tijelo. Ima li nešto jednostavnije???

Kada se MAGNEZIJ KLORID nanese direktno na kožu, apsorbuje se transdermalno i ima gotovo trenutan efekt na kroničnu ili akutnu bol.

Posebna napomena o kalciju i kanceru

U svjetlu posljednjih studija, eksperti smatraju da pretjerana upotreba kalcija može biti nerazumna, jer može dovesti do porasta rizika od kancera prostate. “Postoje osnovane sumnje da kalcij ima važnu ulogu u razvoju raka prostate”, izjavila je dr Carmen Rodrigez.

Neželjeni efekti uzimanja veće količine kalcija mogu biti povećana količina kalcija u krvi, stvaranje kamenja u bubrezima i komplikacije s bubrezima. Povećani nivoi kalcija su takođe povezani sa artritisom i problemom sa krvnim žilama i zglobovima, kalcifikacijom mekog tkiva, hipertenzijom i srčanim udarom, povećanjem triglicerida, gastrointenstinalnim problemima, promjenama u raspoloženju i depresivnim poremećajima i kroničnim disbalansom magnezija, cinka željeza i fosfora. Kalcij i magnezij imaju suprotno djelovanje u odnosu na tjelesnu strukturu. Opće pravilo je da što nam je struktura tijela ukočenija, manje nam treba kalcija a više magnezija.

Velike doze kalcija interferiraju sa vitaminom D i blokiraju njegovu ulogu u liječenju i spriječavanju nastanka kancera, bez obzira što se i dalje nastavlja sa unosom velike količine vitamina D.

Magnezij je mineral mladosti – pomlađivanja i spriječava kalcifikaciju organa i tkiva, što je inače karakteristična degeneracija koja se događa s godinama.

Preporučeni odnos magnezija prema kalciju je 1:2  do 1:1. Za one koji su zainteresirani za prevenciju kancera preporuka je da se drže bliže odnosu 1:1. a za prvih šest mjeseci terapije taj odnos bi mogao biti i 10:1 u korist magnezija. U stvarnost, ne treba ni paziti na ovaj odnos jer, jedino za koga može biti opasnosti od ekstremnih količina magnezija su osobe koje imaju bubrežnih problema. Ako je netko zabrinut oko unosa kalcija, neka jede hranu bogatu istovremeno kalcijem i magnezijem, kao što je pečeno sjeme sezama.

Treba znati da do 30% energije stanice se koristi da se iz nje izbaci kalcij.

Za pacijente sa kancerom, transdermalni pristup, kombiniran sa oralnim uzimanjem, pruža priliku da se nivo magnezija podigne snažno i brzo. U hitnim situacijama mogu se primjeniti dvije ili tri terapije dnevno, ali za snažnu sistemsku terapiju, dovoljno je da se napravi jedinjenje od tridesetak grama magnezij klorida i rastrlja ili naprska po cijelom tijelu, jednom dnevno. Potrebno je reći da je magnezij, u stvari, ključ pravilne apsorpcije i iskoristivosti kalcija u organizmu, isto kao i ostalih nutritivnih elemenata. Previše kalcija bez dovoljno magnezija ne iskorištava se pravilno i kalcij može postati toksičan, uzrokujući bolna stanja u tijelu.

Pokazalo se da je potreba za kalcijem i kod žena i kod muškaraca znatno manja od zvanično preporučivanih.